top of page

Porodična psihoterapija

porodicna terapija, psiholosko savetovaliste, gestalt asocijacija, gaps psihoterapija

Zašto porodična psihoterapija?

Sve porodice se susreću sa različitim izazovima. Na većinu izazova porodice uspevaju da se adaptiraju i  izadju iz krize. Medjutim, postoje situacije kada to porodice nisu u stanju same da učine. Tada se primenjuje porodična psihoterapija.

Porodična psihoterapija zasniva se na jednom od principa geštalt psihoterapije, teoriji polja. Porodična psihoterapija omogućava da se otkriju  potrebe svakog člana porodice pojedinačno kao i cele porodice zajedno.

Psihoterapeut otkriva porodični  sistem kontakata i prekid kontakta .

Porodična psihoterapija je namenjena:

  • Porodici u kojoj nema kontakta ili je kontakt zamagljen.

  • Porodicama u kojima nema komunikacije.

  • Porodicama  u kojima je način funkcionisanja konflikt.

 

Psihoerapijom se rešavaju pitanja:

  • Roditeljstva

  • Odnosa roditelj - dete

  • Tuge zbog gubitka nekog člana porodice

  • Pomoć pri učenju

  •  Ostalo

 

Psihoerapijski postupak u radu sa porodicom

Porodična geštalt psihoterapija je model lečenja osobe sa poteškoćama unutar konteksta porodice.Osnovni korak u postupku se odnosi na pojedinca sa simptomima koji bez obzira na prirodu simptoma (telesnu, psihološku ili komunikacijsku sa medjusobnim odnosima) ima potrebu reći ,,Imam problema sa porodicom“. Cilj geštalt porodične psihoterapije je da ponovo osposobi porodicu za njenu primarnu funkciju za izvor zadovoljavanja ličnih potreba svojih članova.

Indikacije za porodičnu psihoterapiju

Porodična psihoterapija se preporučuje svakom odraslom čoveku koji je suočen sa nekim problemom bez obzira na prirodu simptoma. Supružnici imaju jak i recipročan uticaj jedan na drugoga. Upravo se taj uticaj razradjuje kroz psihoterapiju.

Kada u psihuterapiju uključiti dete?

Ako dete pokazuje simptome ili ako je direktno povezano sa porodičnim problemom dobro je da dolazi na psihoterapiju zajedno sa roditeljima. Samo dete ne može biti isključivi izvor problema. Štetni porodični uticaji ne mimoilaze nikoga. Svaki član porodice ima svoje mesto u porodičnom polju. Porodica sa,,lošim detetom“uvek će imati i,,dobro dete“ čije je ponašanje iako manje naporno takođe samouništavajuće.

Kada dete isključiti iz psihoterapije?

Deca sa simptomima su često samo taoci roditeljskog neslaganja. Kada ima dovoljno dokaza da deca nisu deo roditeljskog konflikta mogu se isključiti iz psihoterapije (naknadno mogu da se uključe ako se naidje  na problem koji se direktno odnosi na dete).Isključuju se deca iz psihoterapije koja još ne govore (osim ako nisu deo problema koji se obradjuje), deca koja ne mogu izostati iz škole i tinejdžeri koji se osamostaljuju i koji više ne učestvuju u porodičnom životu.

Individualna psihoterapija

Izbegavaju se odvojeni intervjui jer nepotrebno iniciraju ljubomoru i sumnju a terapeut se dovodi u poziciju poverenika tajni. U okviru porodične terapije se razmatraju zahtevi za individualnim razgovorom ili po preporuci geštalt psihoterapeuta.

Odbijanje učestvovanja

U slučaju da dete odbija da učestvuje roditelj bi trebalo da učini sve da se dete uključi u zajedničku psihoterapiju. Geštalt psihoterapeut bi trebao pružiti podršku roditeljima u njihovom zadatku.

Kada bračni par odbija da učestvuje u porodičnoj psihoterapiji tada psihoterapeut može intervenisati tako da na razgovor pozove partnera koji odbija učestvovanje u psihoterapiji. U tom razgovoru se pokušava motivisati partner koji odbija učestvovanje u psihoterapiji. Odbijanje učestvovanja je izraz straha od prihvatanja krivice ili pak sumnja u psihoterapiju. Bez obzira na razloge odbijanja veoma često početno oklevanje zamenjuje učestvovanje kada se shvati da se uključivanjem u psihoterapiju daje nova vrednost porodičnim sistemu. Ako bračni par i nakon intervjua odbije da učestvuje psihoterapeut treba da proceni da li može pomoći celoj porodici kroz razgovor i bez prisustva drugog partnera.

 

bottom of page